Politika i upravljanje
Sažetak teme:
Ova tema trebala bi učenicima omogućiti razumijevanje izazova migracija i međunarodne suradnje u mediteranskom bazenu
Osnovni pojmovi:
- Barcelonski process
- Unija za Mediteran
- Migracije
- Međunarodna suradnja
Transverzalne kompetencije:
- Usmena i pisana komunikacija na materinskom / stranom jeziku
- Upravljanje informacijama
- Timski rad
Definicije ključnih pojmova:
Migracija:
Svako kretanje osoba izvan njihovog uobičajenog prebivališta, bilo u istoj državi, bilo preko međunarodne granice
Barcelonski process:
Proces pokrenut Euro-mediteranskom ministarskom konferencijom koja je održana od 27. do 29. studenog 1995. godine te okupila članove EU-a i dvanaest mediteranskih “trećih” zemalja. Namjera mu je uspostaviti sveobuhvatno euro-mediteransko partnerstvo kako bi Mediteran postao zajednički prostor mira, stabilnosti i prosperiteta jačanjem političkog i sigurnosnog dijaloga te ekonomskog, financijskog, socijalnog, kulturnog i ljudskog partnerstva.
Multilateralna međunarodna suradnja:
Sustav međunarodnih odnosa usmjeren na pregovore, međusobne obveze i suradnju s ciljem uspostavljanja zajedničkih pravila
Upravljanje:
Mjere, pravila, tijela za donošenje odluka, informiranje i nadzor koja osiguravaju pravilno funkcioniranje i kontrolu države, institucije ili organizacije
Uvod u temu:
Mediteranski bazen stoljećima je područje susreta ljudi. Tragovi mobilnosti mogu se pronaći već od feničke civilizacije, u posljednjim desetljećima 9. stoljeća prije Krista, kada su ljudi sa sirijsko-palestinske obale napustili svoja sela i naselili se oko Sredozemlja (od Iberijskog poluotoka do Magreba). Nastavila se u grčkoj civilizaciji koja je široko prisutna duž obale. Grke oko Sredozemlja Platon je opisao kao "mrave ili žabe oko lokve" (Phedron, 109).
Protok stanovništva omogućio je širenje kultura, jezika i tehnologija te potaknuo pojavu novih tehnologija i procesa.
Mobilnost oko mediteranskog bazena, osim što je povijesno obilježje, omogućila je stvaranje važnih i trajnih veza među državama. Stvorene su nadnacionalne organizacije i strategije za rad na temama zajedničkim za cijeli teritorij. Primjer je Unija za Mediteran (UPM), međuvladina organizacija koja okuplja 43 zemlje u mediteranskom bazenu, uključujući 28 članica Europske unije. Svrha joj je promicanje dijaloga i suradnje na euro-mediteranskoj razini.
Takve se organizacije suočavaju s mnogim izazovima zbog ekonomskih i socijalnih razlika među uključenim zemljama, ali i zbog raznolikosti njihovih političkih sustava. Međutim, intervencija nadnacionalnih organizacija nužna je za pronalaženje globalnih odgovora na probleme u mediteranskom bazenu. Osjetljivost teritorija na klimatske promjene među najvažnijim je problemima.
Pitanja održivog razvoja identificirana u temi:
Koji su utjecaji migracijskih tokova na mediteranski okoliš? Kako zemlje međusobno surađuju?
1. Sredozemlje – područje mobilnosti
Migracijski tokovi mijenjali su se kroz stoljeća i različita su oblika. Treba podsjetiti da se migracija odnosi na "svako kretanje osoba koje napuštaju svoje uobičajeno prebivalište, bilo unutar iste zemlje, bilo preko međunarodne granice". Može biti uzrokovana ekonomskim i socijalnim razlozima (traženje boljeg životnog standarda, bijeg iz područja visokog rizika) ili iz klimatskih razloga (povezanih s naglom ili postupnom promjenom okoliša uslijed klimatskih promjena). Zato migracije mogu biti unutarnje ili vanjske.
Možemo utvrditi nekoliko migracijskih zona unutar mediteranskoga područja:
- Zapadno Sredozemlje - uključujući Magreb i Europu
- Balkan
- Istočno Sredozemlje - uključujući Mashreq i okolicu
Regija je doživjela nekoliko uzastopnih migracijskih valova. U 19. Stoljeću, tijekom europske kolonizacije, migracijski valovi događali su se u u smjeru sjever-jug.
U 20. stoljeću pojavila se migracija jug-sjever, koju je uglavnom karakterizirao protok radnika. Europskim zemljama, koje su pretrpjele dva svjetska rata, nedostaje radne snage i žele je privući.
Trenutno je za južno Sredozemlje karakteristično veliko iseljavanje. Uglavnom mlado stanovništvo seli u Europu, ali i u zaljevske zemlje, u Sjedinjene Države i u Kanadu.
Uz te dugoročne migracijske tokove, područje je premreženo i značajnim turističkim kretanjima. Doista, sredozemno je područje vodeća svjetska turistička destinacija, u kojoj se ljeti pojačava priljev ljudi. U 2014. godini bilo je 314 milijuna posjetitelja, što predstavlja 30% ukupnih međunarodnih putovanja turista širom svijeta. Očekuje se da će taj broj do 2030. doseći 500 milijuna.
Masovni turizam, koncentriran na obale, dovodi do degradacije okoliša, uključujući onečišćenje mora povezano s ispuštanjem otpadnih voda i ilegalnim odlagalištima. Uz to postoji prekomjerna potrošnja energije (potrošnja električne energije eksplodira zbog velike uporabe klima uređaja; velika potrošnja vode stvara poteškoće u opskrbi itd.). Povećanje prometa također pridonosi povećanju emisije stakleničkih plinova u regiji. Pored toga, razvoj jeftinog prometa privlači još više ljudi, što povećava urbanizaciju i rizik od narušavanja mediteranskog ekosustava. Dakle, cijelo se područje suočava s velikim problemima koji zahtijevaju zajedničku intervenciju.
2. Euro-mediteranski dijalog - važno sredstvo razvoja:
Godine 1995. provedbom Barcelonskog procesa ustanovljen je Euro-mediteranski dijalog za učinkovito upravljanje izazovima na području. Dogovor između 27 država na Barcelonskoj konferenciji trebao bi rezultirati provedbom Euro-mediteranskog partnerstva radi uspostave područja kao zajedničkog prostora mira, stabilnosti i prosperiteta. Sve se to postiže jačanjem međunarodnog političkog dijaloga praćenog gospodarskim, financijskim, socijalnim i kulturnim partnerstvom.
Jedan od ciljeva spomenutoga partnerstva bavljenje je postojećim pitanjima migracije na ovom području. Suradnja među državama omogućuje i bolje upravljanje ekonomskim i ekološkim pitanjima. Navedena skupina zemalja posebno surađuje s Plavim planom, mediteranskim regionalnim centrom aktivnosti koji radi na studijama i scenarijima o budućnosti radi podizanja svijesti mediteranskih aktera i donositelja odluka o problemima okoliša i održiva razvoja.
Uključene su zemlje razvile i Mediteransku strategiju za održivi razvoj, najprije 2005., a zatim tijekom razdoblja 2016-2025. Na temelju rezultata Konferencije Ujedinjenih Naroda o održivom razvoju (Rio +20), ta bi strategija trebala predvoditi aktivnosti zaštite okoliša uz istodobno ostvarivanje održivih gospodarskih aktivnosti.
Euro-mediteranska suradnja vidljiva je i na drugim područjima, poput pomorskog sektora. 1949. nastala je Generalna komisija za ribarstvo na Mediteranu, u koju su uključene 23 zemlje s ovog područja koje zajedno rade na očuvanju ribljeg fonda.
Drugi primjer je projekt Medfish, koji okuplja WWF i Vijeće MSC-a sa svrhom analiziranja ribolova na području.
Sredozemne su države zastupljene i u tijelima kao što je Konferencija perifernih pomorskih regija, što pomaže promicanju uravnoteženog razvoja europskog teritorija. Cilj je utjecati na stvaranje potrebnih uvjeta za socijalnu, ekonomsku i teritorijalnu koheziju usmjeravanjem lokalnih politika. Suradnja pridonosi homogenom razvoju teritorija. Malteška deklaracija iz 2017. nastoji ojačati euro-mediteransku razmjenu kroz istraživanja i inovacije, što bi trebalo omogućiti razvoj regije zapošljivošću mladih, otvaranjem novih radnih mjesta te obrazovanjem i osnaživanjem žena.
Migranti, izbjeglice i tražitelji azila imaju prava zaštićena međunarodnim pravom, bez obzira na način i svrhu dolaska u neku zemlju. Osim prava koja im pripadaju kao i svim ostalim građanima, oni uživaju posebnu zaštitu prema sljedećim dokumentima:
- Deklaracija o ljudskim pravima, koja u čl. 14 kaže: "Svatko ima pravo tražiti azil od progona u drugim zemljama";
- Konvencija UN-a o statusu izbjeglica (1951. i njezin protokol iz 1967.), koja zabranjuje vraćanje izbjeglica u zemlje u kojima prijeti progon;
- Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji (1990);
- regionalni pravni instrumenti koji se odnose na izbjeglice, uključujući Konvenciju o organizaciji afričkog jedinstva (1969), Cartagena deklaraciju (1984), Zajednički europski sustav azila i Dublinsku uredbu.
3. Djelovanje kroz obrazovanje
Euro-mediteransko sveučilište u Fezu (UEMF) stvoreno je s ciljem edukacije mladih o regionalnoj problematici (obnovljiva energija, voda).
1988. godine stvoren je projekt Méditerranée Nouvelle Chance (MedNC) s ciljem uspostave regionalne mreže centara za usmjeravanje, obuku i profesionalnu integraciju. Njime se želi potaknuti zapošljivost mladih koji su napustili školovanje prije diplomiranja. MedNC je tako omogućio stvaranje lokalnih socijalno-profesionalnih integracijskih shema koje imaju bolje rezultate od nacionalnih inicijativa.
Sve euro-mediteranske inicijative pridonose povećanju regionalne zapošljivosti mladih uz poticanje inovativnosti.
Položaj teme u školskom programu:
dob | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
Materinski i strani jezik / književnost | |||||||
Povijest | |||||||
Geografija | |||||||
Matematika | |||||||
Biologija / Geologija | |||||||
Fizika / Kemija | |||||||
Društvene znanosti / Ekonomija / Pravo | |||||||
Likovna / Glazbena kultura | |||||||
Tehnologija / Informatika |
Izvori:
- Barcelona Convention: web.unep.org
- Union for the Mediterranean: https://ufmsecretariat.org/
- Food and Agriculture Organization of the United Nations / Fao: www.fao.org
- Conference of Peripheral Maritime Regions: https://cpmr.org/
- The new chance Mediterranean network: www.iecd.org
- Amnesty : www.amnesty.org