Ekonomija mora

Koji su izazovi održivog razvoja specifični za ekonomiju mora na Mediteran?

1. Okolišni aspekt

Sredozemni je bazen žarište biološke raznolikosti, odnosno područje u kojem se koncentrira velika raznolikost životinjskih i biljnih vrsta. Drugo je po veličini takvo područje na svijetu i sadrži 10% svjetske biološke raznolikosti. Međutim, Mediteran je i najzagađenije more na svijetu. U regiji je snažna prisutnost mikroplastike. Uz to, područje je posebno izloženo klimatskim promjenama. Izvješće koje je naručila Unija za Mediteran (UFM), predstavljeno u prosincu 2018. na samitu o klimi u Poljskoj, navodi da će globalno zagrijavanje imati posebno značajan utjecaj na mediteransku regiju i ozbiljne ekonomske i ekološke posljedice. Stoga će "učinci klimatskih promjena na mediteransku regiju biti veći od svjetskog prosjeka". Visoka razina pomorskog prometa na Sredozemlju može ugroziti endemske vrste. To, uz ribolovne aktivnosti, dovodi do slabljenja ribolovnih resursa. Studija Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) primijetila je 2015. godine da se na Mediteranu najveći udio ribljeg fonda iskorištava na neodrživoj biološkoj razini (95% zaliha). Navedene brojke ne daju točnu sliku stanja zaliha, ali međunarodni javni akteri slažu se s potrebom intervencije radi zaštite područja. Ribolovni su resursi u Sredozemlju maleni količinom, ali značajni zbog svoje raznolikosti: "Iako predstavlja samo 0,82% ukupne površine oceana, Sredozemno more sadrži 8 - 9% morske biološke raznolikosti. To je najbogatiji morski ekosustav u pogledu raznolikosti vrsta. Trenutno je zabilježeno između 10 000 i 12 000 mediteranskih vrsta, uključujući nešto više od 600 vrsta riba, 2000 vrsta rakova, 1400 vrsta mekušaca, 150 vrsta bodljokožaca, 450 vrsta meduza, 600 vrsta spužvi i 1350 vrsta algi i morskih biljaka. Uz to nalazimo i 5 vrsta gmazova i 21 vrstu sisavaca. Potrošnja ribe usmjerena je na najplemenitije sorte poput mola i bakalara koji se koriste za izradu pohanih ribljih štapića. U prošlosti su ribari prodavali ribu sezonski (kao što je slučaj u lokalnoj poljoprivredi). Međutim, ribolov više ne poštuje sezonalnost i riba se lovi tijekom cijele godine i prema količinama koje tržište traži.

Europska se Unija, imajući ovo u vidu, u suradnji sa zemljama na južnoj obali Sredozemlja obvezala razvijati plavu ekonomiju u skladu s principima očuvanja okoliša i održivog razvoja. To uključuje sve ekonomske aktivnosti pomorskog sektora. Ti sektori predstavljaju snažan potencijal za boljitak teritorija, stoga ih je potrebno razvijati. U profesionalnoj ribarskoj industriji načela plave ekonomije mogu se prevesti u konkretne mjere za diverzifikaciju djelatnosti. Kako bi upravljanje ribljim resursima (ribe, rakovi…) usmjerili na kvalitetu, a ne na kvantitetu, profesionalni ribari mogu putnike sa svojih brodova voditi u otkrivanje ljepote profesije i ljepote obale. Spomenuta aktivnost, koju prakticiraju samo profesionalci, naziva se pescaturizam. U Italiji čak nude smještaj u ribarskim brodovima i prehranu iz vlastita ulova.

Što se tiče pomorskoga prometa, tijekom godina uspostavljena su posebno osjetljiva morska područja. Tako se identificiraju ona područja kojima je potrebna posebna zaštita zbog krhkosti i važnosti na ekološkoj, društveno-ekonomskoj i znanstvenoj razini (npr. tjesnac Bonifacio, Francuska i Italija ). MARPOL (Marine Pollution) je glavni instrument za sprječavanje zagađenja koji implementira IMO (Međunarodna pomorska organizacija), čiji je deklarirani cilj očuvanje morskog okoliša kroz potpuno uklanjanje onečišćenja ugljikovodicima i drugim štetnim tvarima te minimiziranje slučajnog izlijevanja.

2. Ekonomski aspekt

Profesionalni ribolov na Sredozemlju karakterizira tradicionalni pristup. Primjerice, 91% plovila kraće je od 12 metara, a ona su karakteristična za ribolovne obrte. Profesionalci koriste mreže, parangale i zamke, za razliku od industrijskog ribolova koji koristi vučne mreže i velike plovne mreže. U Francuskoj, primjerice, područje Sredozemlja pridonosi sa samo 3% ukupnom ribolovu. Većina francuskog ulova locirana je u sjevernom i sjeveroistočnom Atlantiku. Usporedbe radi, regija Sud Provence Alpes Côtes d'Azur ulovi 4000 tona, a Bretanja 208.000 tona ribe. Međutim, teško je voditi cjelovitu statistiku, jer se prodaja ribe ostvaruje izravno s kupcima u lukama. Ipak, raspolažemo nekim podatcima o globalnom ribolovu.

Ukupni ulov glavnih svjetskih proizvođača (2015) prikazan je u sljedećoj tablici:

Ako navedene podatke usporedimo sa statističkim podatcima mediteranskih primorskih zemalja (vidi tablicu u nastavku), možemo vidjeti da je mediteranska proizvodnja relativno niska u usporedbi sa svjetskom proizvodnjom. Samo Španjolska ima prilično visoku stopu, 17,47% europske proizvodnje.

Ribolovna industrija na Sredozemlju osjetljiv je sektor koji teško nalazi radnu snagu zbog teških uvjeta rada. Diverzifikacija bi profesionalnim ribarima trebala omogućiti dodatne prihode i veću stabilnost i na taj način pridonijeti boljim životnim uvjetima.

Pescaturizam, koji dolazi iz Italije, razvijen je u Francuskoj u 2010-im godinama. Zemlje južnog sredozemnog oboda žele razviti navedenu aktivnost kako bi ribarima omogućile bolje ekonomske prihode. Alžir je 2016. usvojio nacionalne propise o peskaturizmu, a Tunis trenutno eksperimentira s tom aktivnošću na sjeveru.

Kako bismo uvidjeli rast pomorskog prometa na Sredozemlju, poslužimo se primjerom kontejnerskog prometa: u posljednjih 20 godina prijevoz kontejnera u mediteranskim lukama povećan je šest puta, a tridesetak luka prelazi 50 milijuna TEU (s 9 milijuna TEU u 1995. do 53 milijuna danas) s postotnim povećanjem od 500%. Čak devetnaest luka premašuje milijun TEU godišnje. Podatci pokazuju da je Mediteran zauzeo središnje mjesto u globalnoj trgovini robom. Eksponencijalni razvoj kontejnerskog tržišta otvorio je prostor za konkurentno pozicioniranje mnogih lučkih sustava i predstavlja priliku za ekonomski rast mediteranskog bazena.

3. Društveni aspekt

Osim ekonomskog i ekološkog aspekta, peskaturizam pridonosi unaprjeđivanju lokalne baštine.

Profesionalni ribolov na Sredozemlju ostao je vjeran svojim temeljima, zadržavajući “zanatski” aspekt nasuprot industrijskom ribolovu. Ribolovne alate, mreže, parangale i zamke izmislili su ribari. Neke vrste ribolova mogu biti ekološki prihvatljivije od drugih. Na primjer, ribolov parangalom omogućuje selekciju odrasle ribe. Na nekim su teritorijima još uvijek prisutne drevne tehnike, čak i ako se više ne koriste: medrega ili tonara – fiksne ribarske mreže postavljene duž obale, uglavnom za hvatanje tune, koristile su ribarske zajednice kako bi bolje upravljale ulovom. Profesionalni ribolov pridonio je oblikovanju obalnih teritorija, a posebno velikih obalnih gradova kao što su Marseille ili Sète, što pridonosi socijalnoj koheziji na sredozemnim obalama. Povećana razmjena i novostvorena radna mjesta pridonose nastanku jakih zajednica. Pescaturizam omogućuje pojedincima da se upoznaju s ribolovnim profesionalcima te tako pridonosi otkrivanju lučke baštine i lokalnih osobitosti, a na taj način povećava se i svijest o izazovima ribolovnog sektora. Baštinske ture organizirane su tako da posjetiteljima omoguće otkrivanje zanatskog ribolova i njegovih proizvoda. Postoje i građanske inicijative za promicanje baštine. Osim toga, omogućujući ribarima stabilnije prihode, peskaturizam pripomaže u održavanju ekonomskih aktivnosti na području. Uz pomoć pescaturizma može se promicati i atraktivnost profesije za mlade radnike. Europska unija, svjesna da veći dio naše budućnosti ovisi o još uvijek neiskorištenom potencijalu mora, izradila je Plavu knjigu (2007). u njoj se ističe potreba za integriranim sustavom pomorske politike, s ciljem povećanja zaposlenosti i održivosti. Dakle, treba odbaciti sektorski pristup koji su do sada slijedile Europska Unija i države članice (tj. Odvojene politike brodovlasnika, luka, brodogradilišta, okoliša, ribolova, užitaka itd.) i potvrditi potrebu za "holističkom" politikom, koja na globalni i međusektorski način sagledava i povezuje sve aspekte pomorskih problema.